1. Da rezimiramo, ovo je školski primjer zadatka u kojem se traži određivanje ekvivalentne otpornosti, otpornosti, ne impedance. Ako ćemo komplikovati i tražiti impedancu (pojednostavljeno, otpor u kolu naizmjenične struje, onda je zadatak nepotpun jer nam nedostaje frekvencija naizmjeničnog izvora bez koje ne možemo odrediti reaktanse kondenzatora) i tu je kraj priče.
2. Kako smo zaključili da se traži otpornost, slobodno zanemari da ima bilo kakav izvor u igri (naponski, strujni....) i prihvati što smo ti Whitehead, Zez i ja napisali u postovima iznad (kondenzator prekid kola => ne uzimamo u obzir vremensku konstantu jer ne postoji komutacija, odnosno punjenje i pražnjenje kondenzatora, a punjenja i pražnjenja kondenzatora nema jer ne postoji izvor
). Otpornost idealnih elemenata, otpornika u ovome slučaju, uopšte ne zavisi od priključenog napona (
od priključenog napona zavisi struja, može biti manja ili veća prema Omovom zakonu ali je otpor konstantan).
Na kraju, još jednom, i da se na šemu B priključi napon od 100V (200V, 300V....ili bilo koliko volti) otpor se neće promijeniti nego će imati vrijednost koja je u postovima iznad izračunata - paralelna veza dva otpornika R1 i R2, otpornik R3 ne uzimamo u obzir jer je spojen preko preko kondenzatora koji je PREKID KOLA.
