Daj uozbilji se, nemoj da svaštariš.
Pitaš za ovo pojačalo, pitaš za ono pojačalo, pokazuješ šeme.
Pa šta je bilo sa tim silnim šemama pojačavača
koje si skinuo sa neta? Jesi li neko i napravio?
suncica2222 wrote:raskupusao sam dva lampaska televizora i sad bih hteo da sastavim recimo audio pojacalo 10 tak W ili koliko vec je moguce...
imam tri jace pentode: PL500,PL504,PL36
od sitnih imam: EF89,PY88,PCF80,EF85,EF80,PCL83 i jos dosta njih kojima su izbrisane oznake....
ove dve PL izgleda da nisu ekvivalentne,pa ne mogu da se upare...
ima li neka prostija sema sa jednom pentodom na izlazu i trafoom?
hteo bih nesto da napravim cisto da isprobam taj cevasti zvuk...
Ovako na ove jače pentode zaboravi, jer njima treba oko 12V-18V za grijač i ne isplati ti se radit single end sa njima.....
EF, zaboravi isto iako su pentode, jer imaju malu struju anode, nemožeš ni pola W snage dobiti iz njih....
Od ostatka popisa možeš komotno složiti Fender Champa, noramalno ako imaš A-Trafo i zvučnik....Javi mi se na PM, pa možemo složit shemu, jer će trebati proračunati bias, zbog toga kaj Champ koristi u originalu 6V6, a ovo joj na žalost nisu ekvivalenti, pa češ izgubit dosta u LFS-u....
za izlaz bih mogao neki obican trafo da okrenem naopako,ali ne znam da li ce visoke frekvencije da prodju kroz gvozdene limove
mozda samo spulnu da iskoristim,a limove da zamenim feritnim jezgrom od nekog visokonaponskog iz tv-a
Pa to neće moći, ne slabe visoke frekvencije zbog toga što
"visoke frekvencije ne mogu da prođu kroz gvozdene limove"
nego zbog "rasipnog iduktiviteta".
Slabljenje dolazi zato što se pri visokim frekvencijama magnetno
polje primarnog namotaja ne zatvara(potpuno) kroz sekundarni
namotaj. Zvog toga se izlazni transformatori prave u "sedvič" tehnici
tako da je debljina i primarnog i sekundarnog namotaja nekoliko puta manja pa se kod njih i pri visokim frekvencijama magnetno polje zatvara
kroz oba namotaja.
I feritno jezgno je zbog male iduktivnosti neprikladno za te primene
jer onda nemaš niskih frekvencija.
Probaj malo da se informišeš kako se to radi, ima dosta korosnih stvari
na netu.
I nemoj da se "pališ" na cevi, barem ne za sada.
Ostani bolje pri tranzistorima.
Cijevna pojačala su imala primat na tržištu i praksi do sredine 1970. kada su uvedeni trazistori. I dok se TV i slične naprave sa cijevima (lampama) smatraju "de-mode" cijevna pojačala su se održala i do danas iako su prednosti tranzistora silne. Zašto? Cijevna pojačala su prosta i u principu predpojačalo čine bar dvije triode koje prave signal dovoljno jak za primjenu u tonskim kontrolama i vođenje u sljedeće segmente pojačala. Druge dvije triode razdvajaju fazu signala i vode do pentode (beam pentroda) pojačala sa on/off boost prekidačem. Izlazne cijevi su izrađene obično u sklopu sa prekidačem kako bi se dobilo max. pojačanje kad to zatreba. Bolji modeli imaju u izlazu uparene i kvadriplicirane cijevi. Većina predpojačala i pojačala su zasnovana na ECC83/12AX7/7025 (dual triode) vakuumskim cijevima dok se za izlaz koriste EL84/6BQ5, EL34/6CA7/KT77 ili 6L6/KT66, odnosno 6V6. Ako vas brinu različite oznake, to je zbog razlika evropskog i američkog sistema označavanja. Inače, jedni kažu za cijevna pojačala "valve powered" a drugi "tube powered", tek da znate (a sve englesko govorno područje). Američko i englesko, ali sa izdržljivijim cijevima koje se proizvode u Kini, Rusiji i Istočnoj Evropi!
Leo Fender je počeo stvarati pojačala sa cijevima 6V6, ali se kasnije prebacio na moćnije, 6L6 koje su davale puniji i žešći zvuk, a koji se njeguje i danas. I dok ove cijevi do sredine nivoa pojačanja daju blag i topao zvuk, pogodan za lakše note, pojačanjem do max. daju živu distorziju sa slabašnim basom. ''Fender'' tradicionalno slovi kao pojačalo čistog tona (''dok se ne odšarafi do j@ja'') i upregnnuti sa ''Stratocaster'' ili ''Telecaster'' gitarama daju pravu čistu prefinjenost u muziciranju.
Jim Marshall je krenuo u proizvodnju 1962. kopiranjem uradaka Fendera ali je onda prešao na EL34 cijevi, vjerovatno zbog lakše nabavke. Ove cijevi karakteriše postepenija tranzicija signala u distorziju, sa boljim ponašanjem u overdrive načinu rada. Imaju nešto ograničeno middle područje što ''Marshall'' pojačalima daje onaj tzv. ''crunch'' zvuk po kojima je poznat i cijenjen.
VOX AC30 (cijevi 12AX7 i EL84) kao jedno od najpopularnijih malih cjevaša koristi nešto što je opisano kao dizajn "Class AB" (tehnički opis bi prešao par kucanih strana). Ova pojačala nemaju negativnog feedbacka pa daju prijatnu distorziju, koja omogućava da se razaznaju pojedini tonovi akorda ili sola. Ko je slušao Queen, znat' će o čemu je riječ. Sva pojačala američke firme ''Soldano'' su Class AB (a cijena isto!).
............
Kod nas se još mogu vidjeti (i ponegdje su još u ''radnom stanju'') muzejski primjerci domaćih proizvođača, nekoć jaka ''Iskra'', zatim ''RIZ'', pa i ''Ei - Niš'', ''Elektroakustika'', te ''Muzička naklada''.
Hibridni tip (''lampe'' i tranzistori kombinirano) ''EO-0952'' od ''Iskre'' razvijalo je 35 W. Imalo je četiri ulaza. Dva od po 200 oma, čija je jačina mogla posebno da se reguliše i bila su predviđena za priključak mikrofona, dok su se električne gitare pak spajale preko prilagodnog transformatora ET-5004 ili ET-5005, takođe proizvodi ''Iskre''. Gitara ima mnogo veću otpornost, do 100 kilooma. Preostala dva ulaza predviđena su bila za gramofon ili radio (magnetofon), ali su se jednako tu mogle priključiti i električne orgulje.
Za kućnu upotrebu pojačalo EO-0951 davalo je 15 W, koristilo je štampana kola, imalo je širok frekventni opseg i tri ulaza. Postojala je i mogućnost miješanja ulaza. Možda najpoznatiji ''Iskrin'' proizvod na ovom polju je tranzistorizirano pojačalo ''Tansiwatt 50''. Visokokvalitetno dvokanalno pojačalo u stereo tehnici davalo je 2 x 25 W na izlazu. Posjedovalo je 5 ulaza, sadržavalo 20 tranzistora i 10 dioda.
''RIZ'' cijevna pojačala imala su popriličnu izlaznu snagu. Tip RP-25 W s šest ''lampi'' posjedovao je tri ulaza i jedan izlaz 400 oma/30 W. Tip RP-50 bio je skoro pa ''u dlaku'' isti, ali s duplo većom izlaznom snagom!
I ''Ei-Niš'' je imao ''konja za utrku''. Pojačalo ''Terero T 32 W'' građeno je na Hi-Fi principima. Tip ''Torero M16 W'' sa dvije EL 84 u push-pull vezi imalo je Hi-Fi kvalitet. Na njegova 4 ulaza moglo se priključiti solo gitara, ritam gitara, bas gitara i električna harmonika. Ono što je bilo zanimljivo i neuobičajeno kod ovog tipa pojačala je ''šašav'' izbor cijevi u predpojačivačkom stepenu. Umjesto uobičajenih ECC 83 ili EF 86, u ovo pojačalo ugrađene su bile ECF 80!
Prva ''slova'' u oznaci su nacin i tip grijanja zarne niti elektronke! ECF i PCF cijevi su skoro pa iste gradje i karakteristika, jedino im je napon grijanja razlicit! Ima se na Internetu skinuti ''vademecum'' za elektronske cijevi (''Duncan Amplification'' - TDSL Personal Edition)...
