Niz je započeo s "Trenty", a "Toucan" se nastavlja s primopredajnikom glasa koji koristi princip DSB prijenosa (dvostruki bočni pojas) i prijem izravnog pretvaranja (gornji i donji SSB), a sve kontrolira VXO (varijabilni oscilator kontroliran kvarcom ). To uvelike pojednostavljuje njegovu proizvodnju, omogućuje montažu na malom strujnom krugu i smanjuje troškove korištenjem minimuma komponenti, svih standardnih i dostupnih.
Naravno, postoje ograničenja, prijem s izravnom pretvorbom frekvencije nije tako selektivan kao onaj koji koristi princip superheterodina s kvarcnim filtrom, a prijenos, sa snagom od 1 W HF, je na oba bočna pojasa umjesto samo na jednom kao u BLU (jednostrana traka). Ali ako se proizvodnja odvija pravilno, rezultati će biti na visini. Prijem, opremljen AGC (automatic gain control) krugom, je ugodan, a frekvencija je, zahvaljujući korištenju VXO, vrlo stabilna. Prilikom odašiljanja, vaš dopisnik, ako ne navedete da odašiljete u DSB, neće vidjeti razliku s BLU.
Unatoč smanjenoj pokrivenosti dijela 80-metarskog pojasa, brojni QSO-i su se izvodili gotovo svakodnevno s prototipom, većina sa snagom od 1 watta, a ostala s dodatkom malog pojačala od dvadesetak watta. U potonjem slučaju, QSO je bio gotovo jednako ugodan kao i s normalnom postajom.
Opis: Na prijemu postoji niskopropusni filter C1-C2, L1, C3-C4 (zajednički za prijenos). RL1 relej (u mirovanju) usmjerava signal na dvostruki ulazni pojasni filtar. Prvi podešeni filtar L2-CA1 je serijski filtar niske kapacitivnosti koji dobro odbija niske frekvencije kako bi se izbjegao izravan unos signala iz moćnih odašiljača u malom valnom rasponu. Slijedi paralelno podešen filter L3-C5. Dobre karakteristike ova dva filtera izbjegavaju upotrebu ulaznog prigušivača. Diode D1 i D2 štite ulaz NE612 od prenapona HF prijenosa. IC1 (NE612) je krug oscilatora-miksera pojačanja. U prijemnom sustavu s izravnom pretvorbom, frekvencija lokalnog oscilatora je vrlo blizu frekvencije prijama, a razlika je u LF spektru. Ne postoji IF (međufrekvencija), a nisku frekvenciju izravno pojačava IC2 (LM386). Frekvencija lokalnog oscilatora određena je skupom X1-X2, L4-L5 i D3. Kombinacija ovih elemenata omogućuje prilično značajno "povlačenje" frekvencije kvarca bez previše utjecaja na stabilnost frekvencije. Paralelizacija dvaju kristala identičnih frekvencija dodatno povećava frekvencijski raspon. Usporedni raspored prigušnica L4 i L5 također povećava ovaj raspon. Što je razmak manji, to je veća međusobna indukcija, a time i frekvencijski raspon. Međutim, postoje granice koje se ne smiju prekoračiti. Uistinu, postavljanjem prigušnica u kontakt jedan s drugim dolazimo do raspona od gotovo 70 KHz, ali razumno je ne prijeći oko dvadeset KHz, jer izvan toga frekvencija postaje nestabilna. Na prototipu, dostupni raspon ide od 3667 do 3684 KHZ, što je više nego dovoljno, jer postoje ljudi na tim frekvencijama, a posebno dosta QSO na francuskom. Iznad ovih vrijednosti, VXO gubi svoju stabilnost, a tijekom prijenosa može se pojaviti blaga modulacija frekvencije.
LF signal s pinova 4 i 5 IC1 primjenjuje se na balansirani ulaz IC2 (simetrična veza). C10 smanjuje amplitudu signala visokih tonova. C11 i C12 su izolacijski kondenzatori za istosmjerne napone. IC2 ima pojačanje postavljeno na maksimum (46 dB) korištenjem kondenzatora C14 (maksimalna primjenjiva vrijednost). Ovo je neophodno za prijemnik ove vrste ako želite uživati u ugodnom slušanju preko zvučnika. R4 i C15 imaju funkciju smanjenja bijelog šuma koji nastaje velikim pojačanjem IC2. R5 i C17 sprječavaju osciliranje IC2 ako je impedancija korištenog zvučnika preniska. C16 je izolacijski kondenzator za istosmjerni napon prisutan na 5 IC2. LF, s druge strane, lako prolazi kroz ovaj kondenzator kako bi došao do zvučnika. Signali su dovoljno snažni za napajanje zvučnika, čak i velikog (koji će omogućiti izvrsnu reprodukciju). Ovom sklopu je dodan pojednostavljeni krug automatske kontrole pojačanja, tako da jaki signali ne zasićuju prijemnik, što slušanje čini mnogo ugodnijim. Ovaj vrlo jednostavan sustav zahtijeva neko objašnjenje. Kliknite za povećanje
Istosmjerni napon koji je normalno prisutan na pinovima 1 i 2 NE612 je približno 1,4 volta. Ako ovo smanjimo, pojačanje IC1 također se smanjuje (malo je ortodoksno, ali radi...). Ubacujemo LED diodu čija je katoda spojena na masu preko namota zvučnika i potenciometra Pot2. LED dioda postaje vodljiva (vodljiva) za napon na svojim terminalima od 1,7 volta. Za slabe signale prisutne na zvučniku, ništa se ne događa. S druge strane, ako signal prijeđe 0,6 volta od vrha do vrha, dioda postaje vodljiva na negativnim poluvalovima, što ima učinak smanjenja napona na pinovima 1 i 2 i time smanjenja dobitka. C18 određuje vremensku konstantu AGC-a i istovremeno uklanja zaostale LF komponente prisutne na istosmjernom naponu. Potenciometar Pot2 podešava glasnoću prijema. IC1 se stalno napaja sa 7,5 volti (zener dioda D4), a IC2 se napaja samo u prijemu preko releja RL1.
Pritiskom na papučicu PTT (pritisni za razgovor) na releju RL1 za napajanje mikrofona. IC2 se više ne napaja, a napon napajanja se primjenjuje na prijenosni lanac. Signal iz mikrofona filtrira R8-C24 (smanjuje visokotonske signale i HF povrate), a njegovu razinu podešava P2 (pojačanje mikrofona). Q2 pojačava ovaj signal prije ubrizgavanja na pin 1 IC3 (NE612). IC3 je montiran kao balansirani modulator koji generira HF signal u DSB (dvostruki bočni pojas sa potiskivanjem nositelja) na izlazima 4 i 5. Ovaj sklop se napaja na 6,2 volta (D6 zener dioda). P3 omogućuje prilagodbu na minimum odbijanja nosača.
Signal lokalnog oscilatora uzima se s pina 7 IC1. Q1 je stupanj separatora, a P1 omogućuje podešavanje signala ubrizganog na pin 6 IC3 na vrijednost nižu od granice od 200 mV od vrha do vrha koju dopušta NE612. Korisni signal, koji dolazi od 4 i 5 od IC3, i prolazi kroz filter prvog pojasa (L6-C30), pojačan je, u klasi A, pomoću Q3 i Q4. Drugi pojasni filtar (L8-C35) omogućuje bolje odbacivanje neželjenih harmonika. Q5 je konačno pojačalo, pristrano u klasi AB. Izlaz na antenu je kroz niskopropusni filter C1-C2, L1, C2-C3. Ovo je samo jedna ćelija, budući da prethodni stupnjevi nisu širokopojasni, već vrlo selektivni. HF snaga dostupna na izlazu veća je od 1 vata efektivno.
Montaža: U istom stilu kao "Trenty" i "Toucan", nema žica za spajanje, svi elementi prisutni su na tiskanom krugu. Nakon što su svi elementi instalirani, Octus može raditi kako jest. Ali poželjno je montirati ga u kućište napravljeno od pobakrenih ostataka epoksida, radi krutosti i estetike (vidi fotografije). Gotova kutija (referenca KGB11) također je dostupna od dobavljača komponenti. Prednja ploča od bristola, laserski ispisana, izgledat će sjajno.
Prvo montirajte trake, korisne za izbjegavanje upotrebe dvostranog strujnog kruga, uz održavanje dobre ravnine uzemljenja, bitne u HF. Prototip sklopa (vidi fotografije) dvostranog je tipa, što dodatno poboljšava uzemljenu ravninu. Ali budite oprezni kada pravite lažne kontakte s golim bakrom na strani komponente. Kako bi se izbjegle ove neugodnosti, dobavljač komponenti (vidi kraj stranice) nudi dvostrani tiskani krug sa zaštitnim lakom na obje strane. Kada koristite dvostrani, ne zaboravite zalemiti kontakte uzemljenja iznad i ispod.
Poželjno je da nosači integriranih krugova budu tipa "tulipan".
LED dioda je montirana na strujni krug i savijena za 90 stupnjeva kako bi prešla prednju stranu. Ovo će izgledati sjajno, bljeskat će u ritmu jakih signala i ujedno služiti kao indikator razine.
Pokraj BF konektora nalazi se “jumper” nosač za eventualno spajanje zvučnika integriranog u kućište. Pritiskom utičnice u konektor automatski će se isključiti interni zvučnik (ova značajka nije prikazana na električnom dijagramu).
Prigušnice L4 i L5 moraju biti udaljene 2 ili 3 mm od tiskanog kruga, kako bi se mogao prilagoditi razmak između prigušnica. To je odvajanje (međusobna indukcija) ono što će odrediti kompromis između frekvencijskog raspona i stabilnosti. U početku postavite razmak na 1 mm. L9 prigušnica (VK200) bit će namotana na sve svoje rupe (vidi sliku iznad). Quartz X1 i X2 imaju svoja kućišta imperativno spojena na masu, a instalacija je planirana na strujnom krugu (vidi sliku nasuprot). Kondenzatori niskopropusnog filtera C1, C2, C3 i C4 moraju biti "višeslojnog" tipa. Varikap dioda D3, kako bi se zajamčile dane vrijednosti, nužno će biti BB109G. Ne zaboravite Q5 opremiti radijatorom poprilične veličine, jer tranzistor odaje dosta topline.
Podešavanje: Prije uključivanja napona morate provjeriti vrijednost svih komponenti na mjestu (nemojte brkati oblikovane prigušnice s otpornicima i obratite pozornost na identifikacijski kod kondenzatora). Potražite lažne kontakte i propuste pri zavarivanju.
Prvo, nemojte postavljati integrirane krugove na njihovu potporu.
Uključite napajanje i provjerite postoji li napon od 6,2 volta na pinu 8 utičnice IC3, kao i napon od 7,5 volti na pinu 8 utičnice IC1. Isključite i instalirajte integrirane sklopove.
Za sada nemojte ništa spajati u antensku utičnicu.
Vrati napajanje. Pot2 sve do gore, trebalo bi se čuti malo šištanja u zvučniku.
Podesite CA1 i L3 kako biste imali maksimalan dah. Ponovite ovu postavku nekoliko puta kako biste imali jasan i jedinstven maksimum. Postavka CA1 mogla se malo podesiti, kada se navečer, sa spojenom antenom, može čuti malo radijskog programa.
Pot1 potpuno u smjeru kazaljke na satu, mjerač frekvencije spojen na izvor Q1 (spoj između Q1 i P1) trebao bi pokazivati 3683 ili 3684 KHz. Pot2 skroz suprotno od kazaljke na satu, mjerač frekvencije će prikazati vrijednost koja će ovisiti o razmaku prigušnica L4 i L5. Na prototipu razmak je 0,5 mm za frekvenciju od 3667 KHz. Ovo bi trebala biti početna vrijednost. Ako želite vrlo stabilan VXO, morate smanjiti frekvencijski raspon (i stoga povećati razmak između prigušnica). Obrnuto, ako pomaknete prigušnice bliže jedna drugoj, frekvencijski raspon se povećava, ali stabilnost postaje manja. Svatko ima svoj izbor za najbolji kompromis.
Podešavanje odašiljača zahtijeva malo više pažnje.
Spojite antenu podešenu na pojas od 80 m i provedite testove tijekom dana (bez širenja, zatvoreni pojas) kako nikoga ne biste ometali. Umetnite TOS vatmetar.
Osciloskop spojen na pin 6 IC3, podesite P1 tako da imate signal od 200 mV od vrha do vrha (maksimalna vrijednost koju dopušta NE612 kako ne bi došlo do izobličenja).
P2 skroz suprotno od kazaljke na satu (mikrofonsko pojačanje na nuli), P3 do pola. Spojite mikrofon. Pritisnite pedalu na njemu. Osciloskop spojen paralelno s izlazom antene, pogledajte rezidualni signal nosača. Postavite P3 na minimalni signal. Bez otpuštanja papučice mikrofona, podesite L6 i L8 na maksimalni signal.
Povećajte vrijednost P2 dok zviždite u mikrofon. Signal se mora povećavati na vatmetru dok ne dosegne maksimalnu vrijednost između 1 i 1,5 vata HF.
Ako nemate frekvencijski mjerač ili osciloskop, možete koristiti prijemnik prometa. Kako biste postavili VXO, jednostavno poslušajte njegov signal u prijemniku. Za podešavanje minimalnog odbijanja nositelja, koristite S'metar istog prijemnika. A za podešavanje L6 i L8, maksimum se očitava na vatmetru na zviždaljku. Pazite, međutim, da ne pretjerate s pojačanjem mikrofona, postavite ga na najmanju moguću mjeru.
Octus je sada postavljen. Ovaj mali primopredajnik, s planiranim nestankom telegrafije iz radioamatera, mogao bi predstavljati idealnu projektnu bazu za radioklubove, kao moguću zamjenu za CW primopredajnik. A ideja za njegovu upotrebu ne nedostaje. Dio lokalne mreže koja se redovito aktivira između članova radiokluba, koristit će se i za govorne veze i za veze u digitalnom načinu rada. Njegova mala veličina također omogućuje da ga nosite posvuda (putovanje, putovanje itd.). Navečer, kada je propagacija dobro uspostavljena, i dobra antena, više nema granica... Ali pazite da ne povećate snagu previše s velikim pojačalom, prijenos je i dalje na dva bočna pojasa, što je dvostruko širi od klasičnog BLU-a.
Kliknite za povećanje Kliknite na slike nasuprot, i iznad za električni dijagram, da ih povećate, da biste imali upotrebljivu kopiju. Dimenzije kruga su 120 x 73 mm. Kliknite za povećanje
Popis komponenti:
Oznake komponenti su u zagradama
R23: 1 ohm (smeđe-crno-zlatno)
R5: 10 ohma (smeđe-crno-crno)
R20: 47 ohma (žuto-ljubičasto-crno)
R17: 68 ohma (plavo-sivo-crno)
R7: 100 ohma (smeđe -crno-smeđe)
R19: 150 ohma (smeđe-zeleno-smeđe)
R22: 220 ohma (crveno-crveno-smeđe)
R3, R13, R16: 470 ohma (žuto-ljubičasto-smeđe)
R15, R21: 1 K (smeđe) -crno-crveno)
R18: 1,5 K (smeđe-zeleno-crveno)
R8: 2,2 K (crveno-crveno-crveno)
R1, R12, R14: 4,7 K (žuto-ljubičasto-crveno)
R4: 10 K (smeđe-crno -narančasto)
R2, R6: 100 K (smeđe-crno-žuto)
R10, R11: 220 K (crveno-crveno-žuto)
R9: 1 M (smeđe-crno-zeleno)
P1: podesivo na ravno 1 K
P2: podesivo ravni 10 K
P3: podesivi ravni 50 K
Svi 2U višeslojni kondenzatori osim ako nije drugačije navedeno.
C19: 39 pF (390 ili 39p)
C1, C4, C8, C9: 100 pF (101)
C5, C30, C35: 120 pF (121)
C3: 470 pF (471)
C2, C24, C31: 1 nF (102 )
C6, C15, C21, C28, C33: 10 nF (103)
C10, C32: 47 nF (473)
C7, C11, C12, C13, C17, C20, C23, C27, C29, C34, C36, C37, C39 : 100 nF (104)
C26: 220 nF (224)
C25: 1 µF kemijski radijal
C14: 10 µF kemijski radijal
C16, C38: 47 µF kemijski radijal
C22: 220 µF kemijski radijal