Čitajući način rada PI (Pulse Induction) detektora, nebitno je istitravanje nakon gašenja tranzistora, bitna je samo brzina pada napona na zavojnici, jer ako se zavojnica nađe u području gdje ima nekog metala, mijenja joj se induktivitet, pa time i brzina opadanja napona nakon impulsa. Dakle gleda se samo onaj dio zaobljene krivulje. Kako bi to detektirao imaš dva monostabilna multivibratora, prvi IC2A i IC2B, koji kasni vrijeme nakon impulsa, i drugi IC2C i IC2D, koji određuje "prozor", odnosno dio krivulje kojeg uzorkuješ ili mjeriš preko FET-a T5. Zavisno od paralelnog otpora koji predstavlja "opterećenje" zavojnici, postavljaju se uvijeti za ta dva vremena, a integrator složen od IC3 i C11 "usrednjava" trenutnu vrijednost napona iz tog "prozora". Što hoće reći, kad se smanji induktivitet zavojnice smanji se i napon u prozoru, jer napon brže padne ili obrnuto, kad se poveća induktivitet, poveća se i taj napon.
Nakon ove filozofije, ostaje ti pogledat tranzistor BD911, provjerit jesu li vremena na izlazima monostabila identična na starom i novom uređaju, možda FET BF245 i kondenzator u integratoru C11-220nF. I naravno operi pločicu (to mi je danas fetiš
)
Cezare, star sam i nemoćan, ali poslušaj moj savjet ....