InTheStillOfTheNight wrote:No ako malo bolje razmislim, uopće neme potrebe zamarati se sa programom. Jednostavno treba napraviti djelilo sa poluvalno ispravljenog napona 220V takvo da djelila uopće nema
U pravu si oko tematike prolaska kroz nulu. To stoji.
Nije se čovjek ni zamarao preciznosti, nije bilo potrebe. Koristio je žarulju od 100-tinjak W.
Nije problem u shemu dodati diodu, čak i običnu (1n4148, ba513) jer će svaki "normalni" cmos-sos mcu prebacit nulu tek ispod praga 0.8 - 0.6V, a ako radi na 3V3 i niže. Tako da bi greška od prolaza nulom bila na margini šuma samog MCU-a. Nebi bilo loše isprobat.
S obzirom da žarulja 100W nije motor +/- destak volti pomaka neće posebno jako utjecat na jačinu emitirane svijetlosti kod obične wolframove žarulje. Tu je važnije odrediti pravilne dužine impulsa i pauze otvaranja gate-a.
Pošto ta žarulja emitira svjetlost grijanjem niti, a ne ko ledica, treba uzeti i te stvari u obzir.
Iako, koliko sam skužio, stvar je određena eksperimentalno a ne: i2c/qf+2(-1,00007)*5... itd.. (da ne pišem cjelu formulu).
![Shocked :shock:](./images/smilies/icon_eek.gif)
Khm! I da, onda se rezultat pomnoži s vremenom i hm?
Ne branim nikog, čisto komentar a i nebih želo da se banalizira problem, no on je kod takvih stvari relativan. Možemo imati savršen prolazak koz nulu a zeznuti impulse/pauze itd...
Kao što je i navedeno; HW-er je korišten u svrhu učenja nekih stvari o assembleru.
Kukinjos wrote:Prednosti su mu što uopće nije osjetljiv na smetnje iz mreže, nema pomaka faze, impuls mu je 1mS, ništa se ne grije, galvanski je izoliran, nema kritičnih elemenata.
Odlično izgleda!
Samo, to je malo puno predobro za ono što smo mi radili. Sav ostali sklop, osim mcu-a, onog light dimmera nema toliko djelova.
U oba slučaja svaki je ZC odradio svoje onoliko kvalitetno koliko i treba.
Today's scientists have substituted mathematics for experiments, and they wander off through equation after equation, and eventually build a structure which has no relation to reality.
- Nikola Tesla